Žgaravica i GERB

Što je GERB?

GERB – gastroezofagealna refluksna bolest je kronična bolest od koje boluju milijuni ljudi diljem svijeta. Početkom 20. stoljeća GERB je bio gotovo nepoznat. Tridesetih godina 20. stoljeća u medicinskoj je literaturi bilo zabilježeno tek stotinjak primjera bolesti jednjaka zbog vraćanja želučanog sadržaja. Zadnjih desetak godina vlada veliki interes za ovu bolest.

Podaci upućuju na to da ona, poglavito u zapadnom svijetu, doseže gotovo epidemijske razmjere, dok je u nerazvijenim zemljama relativno slabije prisutna. U zapadnom se svijetu simptomi GERB-a javljaju u oko 20–40% inače zdrave populacije, a svakodnevna pojava žgaravice u 7-10% odraslih. Iz svega navedenog možemo zaključiti kako je GERB bolest modernog doba.

GERB je patološko stanje uvjetovano refluksom gastrointestinalnog, tj. želučanog sadržaja u jednjak, usta i dišne putove s različitim spektrom simptoma i znakova bolesti. Simptomi i znakovi refluksne bolesti različite su jačine i ne koreliraju uvijek s oštećenjem sluznice jednjaka.

Žgaravica GERB

Hrana nakon što prođe proces žvakanja u ustima bude progutana i na putu do želuca prolazi kroz jednjak. Jednjak je mišićna cijev, duljine 25-30 cm, obložena sluznicom koja je građena za prolazak hrane, ali ne i za izlaganje želučanoj kiselini, žuči i ostalim sastojcima probavnih sokova koji sudjeluju u razgradnji hrane. Od toga ga štiti kružni mišić, sfinkter, koji stegne područje prijelaza prema želucu.

Ako gastroezofagealni sfinkter ne obavlja svoju funkciju u potpunosti, omogućava prolazak probavnih sokova u jednjak. Vraćanje želučanog sadržaja fiziološki je fenomen koji se povremeno javlja kod većine ljudi, uglavnom nakon obroka i ne znači da osoba ima GERB. Tek ako postoji vraćanje želučanog sadržaja 2 ili više puta tjedno, možemo govoriti o GERB-u. Žene i muškarci u jednakoj mjeri razvijaju GERB, a komplikacije se češće javljaju kod starijih muškaraca.

Disfunkcija donjeg sfinktera jednjaka ima najvažniju ulogu u nastanku GERB-a. Sfinkter se većinom opušta dok gutamo, no ako oslabi, onda se kiselina redovito vraća u jednjak.

Tri su pretpostavke nastanka nekompletne antirefluksne barijere:

  1. prirođena – nedovoljno razvijena,
  2. akutna trauma abdomena ili toraksa – prometna nesreća, udarci, dizanje teškog tereta, ekstremno istezanje u sportaša,
  3. kronična trauma – sagnut, sjedeći položaj tijela, uska odjeća, steznici, neke vrste hrane i životne navike (pušenje, konzumiranje alkohola), trudnoća.

I hijatalna hernija – stanje u kojem gornji dio želuca kroz ošit prodire u prsni koš – može pridonijeti pojavi simptoma. Ošit pripomaže normalnoj funkciji donjeg ezofagealnog sfinktera, a ako se dio želuca pomakne u prsni koš, ova “pomoć“ izostaje.

Glavni simptom GERB-a i najčešća tegoba na koju se pacijenti žale je žgaravica.

Ona se opisuje kao neugodna ili žareća bol iza prsne kosti, ali se može proširiti na grlo ili leđa. Žgaravica se obično javlja 30 minuta nakon obroka, posebice ako nakon njega dolazi do fizičkog napora osobito u sagnutom položaju tijela.

Žgaravica GERB

Poznati rizični faktori za pojavu žgaravice su:

  • pušenje – nikotin opušta gastroezofagealni sfinkter
  • prekomjerna konzumacija alkohola, kave, gaziranih pića
  • preobilni obroci
  • obroci neposredno prije lijeganja u krevet
  • prekomjerna tjelesna masa – pritisak povećanog trbuha na želudac
  • trudnoća
  • nošenje pretijesne odjeće i steznika
  • stres
  • neke vrste lijekovabenzodiazepini, tetraciklini, antikolinergici, propranolol, digoksin, nifedipin, bisfosfonati, citostatici i kemoterapeutici, narkotici, nitrati i nitroglicerin, kalij, teofilin, steroidi, nadomjesci željeza, nesteroidni antireumatici, vitamin C.

Neke namirnice pojačavaju lučenje želučane kiseline: čokolada, pepermint, kava, čaj, alkoholna i gazirana pića, napitci od citrusnog voća (limun, mandarina, naranča, grejp). Masna hrana se sporije probavlja i duže zadržava u želucu što također uzrokuje tegobe. Žgaravica se može javiti i kod drugih bolesti, a ako klinička slika nije jasna valja napraviti dodatne pretrage. Najčešće se u praksi tegobe nalik na žgaravicu nalaze kod ishemične bolesti srca (angina pektoris, infarkt srca).

Ostali simptomi koji se javljaju kod GERB-a su: kiseo ili gorak okus u ustima, podrigivanje i mučnina, vraćanje gorke tekućine iz želuca u usta osobito za vrijeme spavanja, promuklost i potreba da se pročisti grlo, kronični kašalj, bol u prsima, kratak dah i otežano disanje, neugodan zadah, oštećenje zubne cakline.

Alarmantni simptomi, zbog kojih je potrebno što prije javiti se liječniku, su: disfagija (otežano gutanje hrane ili tekućine), nenamjeran gubitak težine, anemija, povraćanje krvavog sadržaja.

Kod dugotrajnog, neliječenog GERB-a može doći do komplikacija. Ukoliko je refluks kiseline dugotrajan ili jak, na sluznici jednjaka može uzrokovati nastanak upalnih promjena te površinska ili dublja oštećenja sluznice u obliku erozija (površinska oštećenja) ili vrijedova (dublja oštećenja). Ozbiljnije promjene, kao što su suženja promjera jednjaka, dovode do tegoba uslijed otežanog prolaska hrane. Dugotrajno izlaganje jednjaka želučanoj kiselini može dovesti do razvoja Barettovog jednjaka (premaligna promjena) te posljedično i do razvoja karcinoma jednjaka.

Postavljanje dijagnoze

Za dijagnozu refluksne bolesti bitna je dobra anamneza. Liječnik će već na temelju razgovora steći uvid što treba poduzeti, ovisno o dobi bolesnika i ozbiljnosti tegoba. Moguće je napraviti rendgensko snimanje jednjaka i želuca, ali ta se metoda danas rijetko koristi. Temeljna pretraga koja daje potpuni uvid u izgled sluznice jednjaka i želuca je gastroskopija. Od ostalih pretraga koriste se i 12 ili 24-satno kontinuirano praćenje kiselosti u jednjaku (pH-metrija) ili mjerenje tlakova u jednjaku.

Liječenje

Liječenje refluksa je dugotrajno, ponekad traje mjesecima pa čak i godinama. Cilj liječenja je ukloniti tegobe bolesnika te smanjiti refluks, izliječiti oštećenje sluznice jednjaka i spriječiti nastanak komplikacija. Terapija refluksne bolesti provodi se kao kombinacija promjene životnih navika i primjene lijekova, pa je potrebno na vrijeme se javiti liječniku, kako bi on pravovremeno mogao postaviti pravu dijagnozu i odrediti liječenje.

Lijekovi se propisuju individualno, a trajanje liječenja ovisi o svakom pojedinom slučaju. U nekim slučajevima potrebne su velike doze i dugotrajna primjena lijeka, no u nekim slučajevima već nakon kratkog vremena primjene manjih doza lijekova osjeti se znatno poboljšanje, ali se smetnje ponovno mogu javiti nakon određenog vremena. U nekim slučajevima, nakon uspješno provedenog liječenja smetnje se mogu ponovno javiti u periodima povećanog stresa ili iscrpljenosti. Tada se propisuje povremena terapija.

Žgaravica GERB

Lijekovi koji se koriste u terapiji GERB-a su: antacidi, antagonisti (blokatori) H2-receptora i inhibitori protonske pumpe (IPP).

Anatacidi su lijekovi koji neutraliziraju već izlučenu želučanu kiselinu. Djeluju brzo (već nakon 15-ak minuta) i efikasno dovode do smanjenja tegoba. Učinak je kratkotrajan – oko 2 sata. Najčešće se uzimaju 1-2 tablete 4-6 puta dnevno. Njihova velika prednost je brzina djelovanja, a nedostatak kratkotrajno djelovanje i samim tim potreba za čestim uzimanjem. Djelatne tvari su najčešće karbonati ili hidroksidi aluminija, kalcija ili magnezija. Nuspojave ovise o sastavu. Aluminij može uzrokovati opstipaciju (zatvor), nefrotoksičnost kod oštećenja bubrega, pojavu osteoporoze. Spojevi magnezija mogu izazvati proljev.

Antagonisti H2-receptora se vežu na histaminske receptore u stanicama stjenke želuca i sprječavaju lučenje želučane kiseline. Do poboljšanja dolazi 1-3 sata nakon primjene, a učinak im traje do 12 sati pa se mogu uzimati 2 puta dnevno. Nedostatak je što se s vremenom razvija tolerancija te se smanjuje njihov učinak. Nuspojave su rijetke i uglavnom vezane za neurološki sustav (konfuzija, osjećaj slabosti i umora, vrtoglavica, glavobolja).

Inhibitori protonske pumpe (IPP) su se pojavili na tržištu krajem 80-tih godina te donijeli revoluciju u gastroenterologiji. Ovi lijekovi djeluju na način da se vežu za protonsku pumpu u stanicama želuca te na taj način sprječavaju izlučivanje želučane kiseline. IPP učinkovitije blokiraju lučenje želučane kiseline od blokatora histaminskih H2-receptora i prvi su izbor kod težih slučajeva GERB-a i dugotrajnog liječenja. Za maksimalan učinak uzimaju se na prazan želudac (15-30 minuta prije obroka), 1-2 puta dnevno. IPP su lijekovi koji se u pravili vrlo dobro podnose i koji uglavnom ne dovode do ozbiljnijih neželjenih reakcija.

Osim lijekova, promjena prehrane i životnih navika također dovodi do olakšanja simptoma.

Žgaravica GERB

Opće preporuke za oboljele od GERB -a:

  • smanjite prekomjernu tjelesnu masu
  • prestanite pušiti
  • jedite često, ali malo – manji i manje masni obroci se ne zadržavaju predugo u želucu i ne stvaraju pritisak na sfinkter između želuca i jednjaka
  • izbjegavajte premasna jela, pohana i pripremljena na zapršci
  • izbjegavajte hranu koja slabi donji ezofagealni sfinkter – čokolada, pepermint, papar, luk, češnjak
  • izbjegavajte hranu koja potiče lučenje želučane kiseline – kava, čajevi s kofeinom
  • smanjite unos namirnica koje mogu uzrokovati iritaciju ili oštećenje sluznice želuca – citrusno voće i njihov sok, proizvodi od rajčice, papra i chilija
  • ograničite unos gaziranih pića
  • izbjegavajte obilne obroke 2-3 sata prije odmora ili spavanja
  • jedite polagano i dobro sažvačite hranu
  • ograničite unos soli
  • izbjegavajte pretjerano hladnu i pretjerano vruću hranu i napitke
  • u prehranu uključite namirnice koje sadrže prehrambena vlakna – voće, povrće, cjelovite žitarice
  • jedite više jogurta i fermentiranih mliječnih proizvoda
  • ako ste u mogućnosti, prošećite nakon obroka
  • ne nosite pretijesnu odjeću
  • povisite uzglavlje kreveta
  • smanjite stres
  • izbjegavajte veće tjelesne napore.

Organizam je razvio i neke vlastite mehanizme kojima se nastoji zaštititi od neželjenih posljedica GERB-a. Prirodni mehanizmi uključuju gravitaciju, gutanje i slinu koja sadrži bikarbonate koji neutraliziraju želučanu kiselinu. Ovi mehanizmi djeluju samo danju, pa refluks koji se javlja noću može uzrokovati veću štetu od onoga koji se javlja danju.

Postoje brojni savjeti pučke medicine o liječenju žgaravice

Neke od ovih metoda dokazano djeluju, dok su druge samo mit i zabluda.

Grickanje badema – zbog svojeg sastava bademi povoljno djeluju na žgaravicu i nakon određenog vremena dovode do kratkotrajnog poboljšanja simptoma.

Žlica sode bikarbone – u pola ili cijeloj čaši vode zbog svojeg neutralizirajućeg djelovanja sigurno povoljno djeluje i brzo otklanja simptome, ali ima kratkotrajan učinak.

Čaj od kamilice – zbog svojeg protuupalnog djelovanja povoljno, ali često nedovoljno uspješno djeluje na tegobe. Treba paziti da se ne pije jako vruć jer može pogoršati simptome.

Topli oblozi na trbuhu – nemaju nikakvog djelovanja osim možda na usporavanje peristaltike i relaksacije želučane i crijevne muskulature.

Mlijeko – dugo se smatralo da kako je mlijeko lužnato, a sadržaj želuca kiseo da se tako sadržaj želuca neutralizira, pa je bila preporuka da se pije mlijeko kod ulkusne bolesti. Danas se pouzdano zna da je riječ o zabludi. Visok sadržaj kalcija u mlijeku dovodi do pojačanog lučenja kiseline u želucu.

Maslinovo ulje – pod izlikom oblaganja sluznice želuca, kod žgaravice neće imati značajniji povoljan učinak.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.