Parkinsonova bolest

Parkinsonova bolest – progresivan neurodegenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava

Parkinsonova bolest vrlo je kompleksna, s mnoštvom znakova i simptoma, ali u svim slučajevima značajno narušava bolesnikovo svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života. Ime je dobila po engleskom liječniku dr. Jamesu Parkinsonu, koji je 1817. prvi put opisao simptome bolesti, no biokemijske promjene mozga prvi put su opisane tek 60-ih godina 20. stoljeća.

Točna patofiziologija još i danas nije do kraja shvaćena pa se dijagnoza uglavnom temelji na simptomima

U Parkinsonovoj bolesti dolazi do propadanja neurona u području mozga koji se naziva supstantia nigra (lat. crna tvar), zbog čega dolazi do snižavanja razine neurotransmitera dopamina u tom području. Posljedica toga su poteškoće s kontrolom pokreta.

Najznačajniji motorički simptom je ukočenost mišića i njihovo grčenje (rigor), uslijed čega je tijelo teže pokretno, što je naročito uočljivo pri započinjanju pokreta, teško ustajanje iz sjedećeg ili ležećeg položaja.

Može biti prisutni „lice poput maske“ (otvorena usta, smanjeno treptanje). Često se posljedično javlja bol u mišićima, najčešće u rukama i ramenima.

Drhtanje (tremor) je simptom koji se u široj javnosti najčešće povezuje s Parkinsonovom bolešću jer je najuočljiviji, no ne mora biti uvijek prisutan. Često je više izraženo na jednoj strani tijela nego na drugoj. Najčešće zahvaća ruke i noge, no mogu niti pogođeni i vrat, glava i lice.

Treći karakteristični motorički simptom je bradikinezija, odnosno usporenost pokreta zbog inhibiranog prijenosa signala do perifernih dijelova tijela.

Kao posljedica svih ovih simptoma, javljaju se poteškoće u održavanju ravnoteže, pogotovo prilikom naglih pokreta, što može dovesti do padova i posljedično, do ozljeda. Može doći i do poteškoća u govoru i pisanju, hod se odvija u sitnom koracima i pojavljuje se nehotično ubrzavanje (festinacija).

Osim motoričkih, postoje i nemotorički simptomi koji se vežu uz Parkinsonovu bolest:

  • konstipacija,
  • smetnje spavanja,
  • urinarne smetnje,
  • umor,
  • anksioznost,
  • depresija,
  • demencija i drugi simptomi koji značajno utječu na kvalitetu života oboljelih.

Dijagnoza Parkinsonove bolesti postavlja se na temelju kliničkih simptoma

Kod pojave tremora, rigidnosti i bradikinezije postavlja se sumnja, a potvrda dijagnoze slijedi na temelju drugih karakterističnih znakova, poput problema s ravnotežom i mimikom lica, karakterističan hod. U anamnezi se ispituje postojanje prijašnjih neurodegenerativnih bolesti, ozljeda glave ili moždanog udara, te medikacijska povijest, obzirom da neki lijekovi mogu uzrokovati sekundarni parkinsonizam.

Liječenje Parkinsonove bolesti

Liječenje se temelji na ublažavanju simptoma i usporavanju progresije bolesti kako bi se maksimalno održala i poboljšala kvaliteta života bolesnika. Koriste se lijekovi različitih mehanizama te se pažljivo titriraju kako bi se izbjegle ili smanjile nuspojave.

Zlatni standard u liječenju Parkinsonove bolesti je levodopa

To je prekursor dopamina koji prelazi krvno-moždanu barijeru i u bazalnim ganglijima se metabolizira u dopamin. Sam dopamin ne može prijeći barijeru pa se taj proces mora spriječiti na periferiji. Zbog toga se uz levodopu se uvijek daje i inhibitor dopa-dekarboksilaze, kao što je karbidopa ili benzerazid. Na taj način smanjuje se potreba za visokim dozama levodope, a posljedično se i smanjuje vjerojatnost nuspojava.

Ova kombinacija je dostupna i u obliku intestinalnog gela koji se pomoću pumpe putem sonde isporučuje u tanko crijevo.

  • Levodopi se može dodati i COMT inhibitor entakapon, koji inhibira razgradnju levodope.
  • Veliku korist imaju i MAO-B inhibitori koji se kod pacijenata mlađe dobi i manje izraženih simptoma smatraju prvom linijom liječenja, ali mogu se i koristiti u kombinaciji s levodopom.

Ostale farmakoterapijske opcije uključuju agoniste dopaminskih receptora te antikolinergici. Koriste se i lijekovi koji djeluju na nemotoričke simptome.

Osim farmakološkog liječenja, moguća je i ugradnja uređaja za duboku stimulaciju mozga koji vrši ciljanu elektrostimulaciju na zahvaćene dijelove mozga.

Nefarmakološke mjere

  • Studije su nedvojbeno dokazale korist fizičke aktivnosti u usporavanju progresije bolesti i ublažavanju simptoma, pri čemu izbor nije ograničen, osim pacijentovim osobnim mogućnostima.
  • Vrlo je korisna i individualizirana fizikalna terapija.
  • Vrlo je važan dovoljan unos tekućine, i to najbolje ravnomjerno tijekom cijelog dana.
  • Što se tiče pravilne prehrane kod bolesnika s Parkinsonovom bolešću, još uvijek postoji mnogo nedoumica, no dokazano je potrebno konzumirati dovoljnu količinu svježeg voća i povrća, a smanjiti zasićene masti i šećere.
  • Posebno je važan unos prehrambenih vlakana koja mogu prevenirati ili ublažiti jedan od najčešćih simptoma bolesti – konstipaciju.
  • Studije su pokazale i pozitivan učinak vitamina D, stoga se pacijentima kojima je dijagnosticirana Parkinsonova bolest preporučuje njegova suplementacija, pogotovo u zimskim mjesecima.
  • Moguća je i korist od vitamina C i E zbog antioksidativnih svojstava.

Parkinsonova bolest nažalost i dalje nije u potpunosti izlječiva, no uz lijekove i druge alate i tehnologiju koja nam je dostupna danas, postignut je očekivani životni vijek usporediv s općom populacijom te je kontrola simptoma znatno bolja nego što je bila u prošlosti.

Nažalost, bolest je i dalje povezana s određenom stigmom i nerazumijevanjem, zbog čega je od iznimne važnosti edukacija oboljelih, ali i njihovih obitelji i drugih osoba u njihovom okruženju, što dodatno pridonosi pozitivnim terapijskim ishodima.

Pročitajte još i:

Multipla skleroza

Poremećaji hranjenja

Postporođajna depresija

Opekline od sunca

Zdravlje kose ljeti

Odgovori