Vaginalne infekcije

Vaginalne infekcije spadaju među najučestalije zdravstvene tegobe žena

Obuhvaćaju čitav niz različitih infekcija donjeg dijela spolnog sustava (rodnica, stidnica) i gornjeg dijela spolnog sustava (vrata materenice, sluznice vrata maternice, jajnika, jajovoda).

Pojačan vaginalni iscjedak je prvi znak vaginitisa, ali ga je često teško razlikovati od normalnog vaginalnog iscjetka. Vaginalni iscjedak u određenoj je količini uvijek prisutan u rodnici, normalno je bijele, visoke viskoznosti, pahuljičast i bez mirisa, a svojstva i količina su mu pod utjecajem hormona (tako da je u predpubertetu i postmenopauzi oskudan, a u generativnoj dobi žene obilniji).

Da bi se održali normalni uvjeti u rodnici, potrebno je održavati pH kiselim (3,8 do 4,2). Kiseli medij nastaje pod utjecajem estrogena, uz pomoć laktobacila i drugih bakterija te štiti rodnicu od razvoja potencijalno patogenih bakterija, gljivica, virusa. Ako dođe do promjene pH rodnice, narušava se ravnoteža te može doći do razvoja patogenih bakterija, virusa i gljivica.

Simptomi vaginalne infekcije

Najčešći simptomi vaginalnih infekcija:

  • izraženi iscjedci, često abnormalne boje (žuti, sivi, zeleni)
  • osjećaj pečenja za vrijeme mokrenja
  • svrbež vanjskoga dijela vagine
  • nelagoda za vrijeme spolnog odnosa.

Tip vaginalne infekcije

Ovisno o uzročniku razlikujemo nekoliko tipova vaginalnih infekcija:

  • kandidijaza
  • bakterijska vaginoza
  • Trichomoniasis vaginitis
  • Chlamydia vaginitis
  • virusni vaginitis
  • neinfektivni vaginitis.

Kandidijaza

Za kandidijazu je tipičan obilan, gust, bijeli, sirasti iscjedak bez mirisa uz svrbež i pojačanu osjetljivost. Smatra se da čak 75% žena bar jednom u svom reproduktivnom razdoblju ima kandidijazu. Infekcija nastaje pretjeranim širenjem Candide iz gastrointestinalnog trakta i/ili vaginalnog trakta, ili putem seksualnog prijenosa.

Antibiotici mijenjaju bakterijsku mikrofloru vaginalnog i gastrointestinalnog trakta, omogućavajući povećanu kolonizaciju sa Candida sp.

Rizični faktori su i češći spolni odnosi, oralni seks, terapija kontraceptivima s visokom koncentracijom estrogena, antibiotika, nekontrolirani dijabetes, stanja visokih koncentracija spolnih hormona te genetska predispozicija.

Kandidijaza je rijetka u postmenopauzi i u životu prije menarhe, a češće se javlja u predmenstrualnom tjednu i za vrijeme trudnoće.

Liječi se bezreceptnim preparatima (vaginalete, mast) za jednodnevnu ili trodnevnu primjenu. Od ostalih mogućnosti liječenja najčešće se primjenjuju laktobacili, oralno ili vaginalno.

U slučaju kompliciranih, odnosno ponavljajućih kandidijaza, potrebno je u dogovoru s ginekologom provesti liječenje oralnim antimikoticima.

Bakterijska vaginoza

S druge strane, rijetki sivkasti ili žućkasti iscjedak neugodna mirisa po ribi upućuje na bakterijsku vaginozu koja je povezana s minimalnom iritacijom i upalnim promijenama sluznice.

Međutim, bakterijska vaginoza predstavlja opasnost za prijevremeni porod, pobačaj u prvom trimestru trudnoće žena s in vitro oplodnjom, a kod žena koje nisu trudne povećava rizik od upalnih oboljenja zdjelice.

Stoga je važno na vrijeme potražiti pomoć ginekologa koji će odrediti odgovarajuće liječenje, najčešće u obliku antibiotika širokog spektra.

Trihomonijaza

Trihomonijaza je karakterizirana gnojnim rijetkim iscjetkom neugodna mirisa kojeg prate pečenje, svrbež, dizurija (bol prilikom mokrenja) i dispareunija (bol prilikom spolnog odnosa). Smatraju se najčešćim nevirusnim, spolno prenosivim infekcijama.

Ako se ne liječi na vrijeme, može uzrokovati upalne bolesti zdjelice te komplikacije za vrijeme trudnoće. Liječi se antibiotikom po preporuci ginekologa.

Simptomi kandidijaze se često razvijaju u premenstrualnom periodu, dok simptomi bakterijske vaginoze i trihomonijaze često nastaju za vrijeme ili neposredno iza mjesečnice.

Cervikalne infekcije vrstom Chlamydia trachomatis javljaju se često, asimptomatske su kod većine, no mogu imati teške posljedice po zdravlje kao što su: upalne bolesti zdjelice, izvanmaternična trudnoća, kronična bol zdjelice, neplodnost.

Budući da je za zdravlje vaginalne flore bitna prisutnost laktobacila, kao pomoć prilikom terapije i nakon terapije antibioticima preporučljivo je primijeniti i neki od preparata koji sadrže dobre bakterije. Oni se razlikuju po količini i vrsti sojeva, a često sadrže i biljne dodatke (češnjak, grejp, beta glukan…).

Kod sklonosti vaginalnim infekcijama preporučljivo je pružiti potporu imunološkom sustavu dodacima prehrani.

Za kraj nekoliko savjeta kako očuvati zdravlje reproduktivnog sustava te spriječiti pojavu neugodnog  vaginalnih infekcija:

  • obogatiti prehranu lanenim sjemenkama i lanenim uljem, cjelovitim žitaricama, svježim voćem i povrćem, ribom i mesom peradi
  • izbjegavati pretjeranu konzumaciju ugljikohidrata jer ugljikohidrati održavaju rast i razmnožavanje gljivica
  • brisati intimno područje od naprijed prema analnom otvoru
  • odabrati udobno rublje od pamuka i prirodnih materijala.

Pročitajte još i:

Eterična ulja i spolno prenosive bolesti

Klamidija

HPV – humani papiloma virus

Erektilna disfunkcija

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.