Dijabetes i kontinuirani mjerači glukoze
Kontinuirani mjerači glukoze
Dijabetes (šećerna bolest) je kronična bolest koja nastaje kao posljedica nemogućnosti organizma da proizvodi i koristi inzulin. Inzulin je hormon kojeg izlučuje gušterača, a djeluje na način da omogućava unos glukoze iz krvi u stanice kako bi stanice mogle proizvoditi energiju. Bez inzulina, razina glukoze u krvi raste. Dugoročno povišene razina glukoze dovodi do oštećenja organa i tkiva.
Razlikujemo dva osnovna tipa dijabetesa: tip 1 i tip 2.
Dijabetes tip 1
Posljedica je poremećaja imunološkog sustava zbog genetskih i okolišnih čimbenika. Stvaraju se antitijela koja uništavaju vlastite stanice gušterače koje proizvode inzulin. Bolest se razvije uništenjem 70-90% stanica, a osoba je trajno ovisna primjeni inzulina putem injekcije ili inzulinske olovke radi normalizacije razina glukoze u krvi. Obično se javlja kod djece i mlađih osoba.
Dijabetes tip 2
Najčešći oblik dijabetesa, karakterističan je za stariju životnu dobu, ali danas je u velikoj mjeri zastupljen kod ljudi srednje životne dobi, pa čak i kod djece. Posljedica je načina života koji obilježava povećan unos visokokalorične hrane i nedostatak tjelesne aktivnosti. Danas poprima razmjere pandemije. Počinje kao neosjetljivost stanica na inzulin zbog njegova pojačanog lučenja. S vremenom može doći do iscrpljivanja gušterače i prestanka lučenja inzulina. Kada bolest uznapreduje i ovi pacijenti postaju ovisni o primjeni inzulina.
Dijabetes pod kontrolom
Pacijenti koji boluju od dijabetesa trebali bi redovito koristit propisanu terapiju i usvojiti zdrave životne navike. Unos hrane, pića pa i tjelesna aktivnost i akutne bolesti utječu na razinu glukoze u krvi. Naglasak je na prehrambene navike i provođenje umjerene do intenzivne tjelesne aktivnost, te redovito provjeravanje razine glukoze u krvi. To se pogotovo odnosi na pacijente koji su ovisni o primjeni inzulina jer im razina glukoze u danu može jako varirati. Previše inzulina u odnosu na glikemijski indeks unesenih namirnica i pojačanu tjelesnu aktivnost predstavlja opasnost od hipoglikemije. Posljedice mogu biti i po život opasne. Hipoglikemija je stanje u kojem je razina glukoze u krvi nenormalno niska. Niska razina glukoze u krvi uzrokuje loše funkcioniranje većine organiskih sustava, a mozak je naročito osjetljiv. Zbog toga je važan individualni pristup kada su u pitanju ciljne vrijednosti glikemije.
Od glukometra do uređaja za kontinuirano praćenje glukoze
Zbog svega navedenog samokontrola koncentracije glukoze u krvi pomoću glukometra bila je najveća prednost u kontroli dijabetesa nakon otkrića inzulina 20-tih godina prošlog stoljeća. Mjerenje glukometrom zahtjeva svakodnevno bodenje u jagodicu prsta, u različito doba dana. Preporuča se mjerenje obavezno prije terapije i prije obroka te u slučaju lošeg općeg stanja, a povremeno dva sata poslije obroka i noću. Takvim načinom mjerenja dobivamo samo pojedinačna mjerenja u danu međutim ne znamo kako se koncentracija glukoze mijenjala u vremenu između dva mjerenja.
Kontinuirani mjerači glukoze
Kako je tehnologija napredovala razvijen je sustav za neprekidno praćenje glukoze, odnosno CGM sustav (Continuous Glucose Monitoring). Taj sustav omogućava kontinuirano praćenje glukoze i automatsko mjerenje i bilježenje glikemije tijekom 24 sata. CGM uređaj omogućava uvid u koncentraciju glukoze u određenom trenutku, odnosno pogled unatrag, kretanje glikemije tokom dana i noći, u ovisnosti o fizičkoj aktivnosti, kalorijskoj vrijednosti hrane.
Food and Drug Administration odobrila je prvi profesionalni CGM 1999. godine. Prvi uređaj se nosio kao ručni sat te je kroz izlučivanje potkožne tekućine, putem elektroda mjerena glukoza. Senzor nije bio invazivan, međutim nije postigao uspjeh zbog čestih iritacija koje su se pojavljivale. Osim toga prvi uređaji bilježili su pogrešku veću od 20%.
Kroz godine uređaji su unaprijeđivani dok 2016. nije predstavljen prvi CGM koji ne zahtjeva kalibraciju testiranjem glukoze iz krvi tijekom nošenja i jedinstven po tome što se senzor može nositi 14 dana.
Većina danas dostupnih CGM uređaja sastoji se od 3 osnovna dijela
- mali senzor umetnut u potkožno tkivo u međustaničnu tekućinu,
- monitor i
- odašiljač koji prihvaća podatke senzora te ih šalje u monitor.
Koncentracija glukoze prikazuje se na ekranu monitora u trenutku kad se aktivno skenira, a odašiljač zadržava memoriju glikemije određeni period unutar dana (8 sati). Ukoliko pacijent nije u tom intervalu skenirao senzor, podatci se nepovratno gube. Noviji uređaji ne sadrže vlastiti monitor već su povezani sa pametnim telefonom korisnika. Mogu mjeriti i kontinuirano bez potrebe za skeniranjem senzora (real time CGM, rtCGM).
Većinu senzora pacijent može postaviti sam uz pomoć aplikatora na potkožno tkivo na stražnjoj strani nadlaktice, abdomena ili gornjeg dijela gluteusa. Ovisno o modelu uređaja senzori se mijenjaju svakih 3-7 odnosno 14 dana. Senzori su uglavnom vodootporni tako da je moguće kupanje i tuširanje.
Važno je naglasiti
Senzor mjeri vrijednost glukoze u međustaničnoj tekućini. Koncentracija glukoza u kapljici krvi u datom trenutku bit će različita u odnosu na vrijednost izmjerenu senzorom. Potrebno je vrijeme da glukoza pređe iz krvi u međustaničnu tekućinu. Možemo reći da vrijednost izmjerena senzorom kasni za onom izmjerenom u kapljici krvi, međutim proizvođači su doskočili tome složenim algoritmima pomoću kojih su nastojali što je više približiti vrijednost u međustaničnoj tekućini onoj izmjerenoj u kapljici krvi.
Kako nam koriste kontinuirani mjerači glukoze?
Praćenje glukoze u stvarnim vremenskim okvirima može doprinijeti oboljelima od dijabetesa boljem razumijevanju bolesti i ispravnijem prosuđivanju u donošenju odluka. Pacijent može preduhitriti hipoglikemiju i hiperglikemiju budući da uređaj pokazuje smjer i procijenjenu brzinu kretanja glukoze. Također, uvidom u trend kretanja glukoze omogućeno je ispravnije doziranje inzulina, bolja prilagodba prehrane i fizičke aktivnosti. Kako bi korištenje uređaja bilo što ispravnije i učinkovitije neophodno je da pacijenti imaju potrebna znanja, vještine i dobru komunikaciju s liječnikom. Važno je napomenuti da nova tehnologija ne nalaže odbacivanje glukometara. I dalje se preporuča mjerenje koncentracije glukoze u kapilarnoj krvi te uspoređivanje s koncentracijom na monitoru CGM uređaja jednom do dvaput dnevno, pogotovo prilikom hipo i hiperglikemije te uz promjenu doza inzulina u terapiji.
Od travnja 2022. godine ovi uređaji dostupni su i u ljekarnama za sve pacijente koji imaju pravo dobiti ih na teret HZZO fonda ili ih žele kupiti zbog bolje kontrole bolesti. Ljekarnici su se time uključili u potpuniju skrb o pacijentima s dijabetesom zbog čega su svi pacijenti pozvani obratiti se za savjet i preporuku.