Intolerancija na hranu

Što je intolerancija na hranu?

Intolerancija na hranu predstavlja probleme u probavljanju određene hrane zbog nedostatka pojedinih probavnih enzima, različite aktivnosti enzima ili nespecifičnih promjena u probavnom sustavu. Svi mehanizmi intolerancije nisu još posve razjašnjeni, pa su dijagnostika i pravilno tretiranje otežani.

Intolerancija zahvaća oko 15-20% populacije, a posebno je izražena kod osoba koje imaju funkcionalne poremećaje probave kao što je npr. sindrom iritabilnog kolona.

Simptomi se javljaju neposredno do nekoliko sati nakon konzumacije određene hrane, a mogu potrajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Intenzitet simptoma često je povezan s količinom unesene hrane.

Bitno je naglasiti da intolerancije nemaju imunološku osnovu već se radi o kemijskim procesima koji se uglavnom očituju probavnim simptomima.

Intolerancija na hranu nije opasno stanje, ali može biti izrazito neugodno.

 Najčešći simptomi intolerancije na hranu
  • nadutost praćena pojačanim ispuštanjem plinova
  • bol i grčevi u trbuhu
  • proljev
  • mogući su i glavobolja, omaglica, slabost
Komponente hrane najčešće povezane s intolerancijom
  • fermentabilni oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi, polioli (FODMAP):
    fruktoza, laktoza, fruktani, galaktani, polioli
  • protein iz pšenice – gluten
  • histamin
  • aditivi i bojila za hranu
Što je u pozadini intolerancije?

Kada u probavnom sustavu nedostaju enzimi koji pomažu razgradnju i apsorpciju određenih šećera (FODMAP), oni se dulje zadržavaju u tankom crijevu, navlače vodu te dovode do proljeva. Ukoliko su ti nerazgrađeni šećeri u većoj mjeri isporučeni u debelo crijevo, crijevne bakterije ih razgrađuju (fermentacija) zbog čega dolazi do pojačanog stvaranja plinova i nadutosti.

Hrana s visokim udjelom FODMAP je:

  • pšenica, ječam, raž,
  • proizvodi od pšenice, ječma i raži,
  • mlijeko i mliječni proizvodi,
  • jabuke, kruške, trešnje,
  • artičoke,
  • češnjak, luk,
  • grahorice.

Najbolji i najučestaliji primjer intolerancije je intolerancija na laktozu, šećer iz mlijeka, zbog nedostatka enzima laktaze. Starenjem se aktivnost laktaze kod ljudi i većine drugih sisavaca smanjuje zbog čega dolazi do problema u probavljanju mlijeka i mliječnih proizvoda. To je prirodan proces, ali je kod pojedinaca u različitoj mjeri izražen.

Moguća je i smanjena nasljedna sposobnost razgradnje ili apsorpcije voćnog šećera fruktoze. Ako osoba ne tolerira laktozu ili samo fruktozu, ne mora značiti da će metabolizam drugih šećera biti narušen.

Ipak nekim osobama, posebice onima sa sindromom iritabilnog kolona, većina hrane s visokim udjelom FODMAP predstavlja problem. Točan uzrok tome još nije posve utvrđen, ali smatra se da može biti povezan sa promjenama:

  • brzine kretanja sadržaja u crijevima (peristaltika),
  • provođenja živčanih impulsa između mozga i probavnog sustava,
  • sastava bakterija, gljivica i virusa koje prirodno naseljavaju probavni sustav.

Okidač može biti stres.

Pšenica, raž i ječam, osim fermentabilnih šećera, sadrže protein gluten koji može izazvati intoleranciju, nevezano uz bolest celijakiju. Pozadina intolerancije na gluten nije posve razjašnjena, a osim navedenih probavnih problema zabilježeni su: glavobolja, slabost i omaglica.

Histamin je tvar prirodno prisutna u tijelu, ali i raznoj hrani kao što je konzervirana hrana, gotova jela i polu-gotovi proizvodi koji su dugo skladišteni kao što su: sušeno meso, konzervirane rajčice, špinat, riba, alkoholna pića. Do intolerancije dolazi zbog nakupljanja histamina kao posljedica smanjene aktivnosti enzima koji razgrađuje histamin.

Osim probavnih simptoma, mogući su crvenilo, svrbež, glavobolja, vrtoglavica, pad tlaka, ubrzano lupanje srca, kihanje, hunjavica.

Prirodni i umjetni aditivi iz hrane i bojila (amini, glutamati, salicilati, antioksidansi, nitrati, sulfiti itd.) također mogu izazvati intoleranciju svojim složenim mehanizmima. Javljaju se probavni simptomi, glavobolja, osip..

Koja je razlika između intolerancije, autoimune reakcije i alergije na hranu?

Za razliku od intolerancije na hranu, autoimuna reakcija na gluten celijakija i alergije na hranu spadaju u imunološke reakcije. Moguće ih je odrediti iz krvi, mjerenjem razine protutijela.

Celijakija je autoimuna bolest s genetskom podlogom. Prisutnost glutena iz hrane u tankom crijevu izaziva pretjerani imunološki odgovor, razvoj upale, bolove, grčeve, proljev, mučninu, konstipaciju. Radi se o odgođenoj reakciji preosjetljivosti i ozbiljnom zdravstvenom problemu. Posljedično dolazi do značajnog oštećenja sluznice crijeva i crijevne funkcije te je nužno posve izostaviti hranu koja sadrži gluten.

Alergija na hranu i intolerancija mogu imati neke slične simptome, ali tipične alergijske reakcije uvijek se odviju nedugo nakon uzimanja hrane i dovoljna je vrlo mala količina alergena da izazove reakciju. Alergije prati razvoj specifičnih IgE protutijela, a zabrinjavajuće su jer se mogu razviti u po život opasne anafilatkičke reakcije. Problem je što se za razliku od drugih vrsta alergija, alergeni iz hrane vrlo brzo nakon apsorpcije mogu naći u krvotoku i dovesti do reakcija na razini cijelog tijela.

Alergijske reakcije često prate kožni i respiratorni simptomi. Najučestaliji alergeni iz hrane su riba, pšenica, školjke, jaja, orašasti plodovi (kikiriki). Alergene iz hrane nužno je izbjegavat, a ovisno o intenzitetu alergije poduzeti i dodatne mjere opreza.

Kako se nositi s intolerancijom?

Isključivanjem hrane pod sumnjom i potom postepenim uvođenjem može se utvrditi prisutnost intolerancije i razlučiti koje namirnice izazivaju tegobe. Jedinstvenog pouzdanog testa nema. Intoleranciju laktoze moguće je utvrditi praćenjem koncentracije glukoze u krvi nakon unošenja laktoze, ali za većinu intolerancija nema parametra koji je moguće mjeriti.

Potrebno je smanjiti unos hrane koja se teško tolerira. Moguće je uzimanje određenih enzima kao dodatka prehrani (npr. laktaza za intolarenciju laktoze). Intolerancije koje ne uključuju nedostatak enzima mogu se s vremenom smiriti privremenim prestankom uzimanja određenih namirnica i potom njihovim ponovnim uvođenjem.

Neovisno o odabranoj dijeti bitno je osigurati koliko je moguće raznoliku prehranu, dnevni unos vitamina, minerala i hranjivih tvari.

Pročitajte još i:

Celijakija – kada gluten postane problem

Ljekovite biljke koje pomažu kod stresa

Proljev (dijareja)

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS)

Nedostatak željeza i anemija

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *