Med i propolis
Apiterapija kao grana prirodne medicine stara je koliko i čovječanstvo, a antibakterijska, antioksidacijska, antivirusna, antikancerogena i mnoga druga ljekovita svojstva pčelinjih proizvoda danas su i znanstveno dokazana.
Med – blagotvorni učinci na organizam
Med je kroz povijest bio sveprisutan u ljudskoj prehrani, a pojavom umjetnih sladila njegova se upotreba smanjila. Bogat je brojnim sastojcima s blagotvornim učincima na organizam.
To su prije svega:
- šećeri kojih ima i do 75% (fruktoza, glukoza, saharoza, a ostatak čine maltoza i ostali disaharidi)
- voda 18%
- organske kiseline 0,3% (jabučna, vinska, limunska)
- enzimi
- minerali 0,2% (željezo, bakar, mangan, silicij, klor, kalcij, kalij, natrij, magnezij i dr.)
- vitamini C i B kompleks
- fitokemikalije (flavonoidi i fenoli) koje imaju antioksidativna svojstva
Kako u medu ima i peludnih zrnaca, on sadrži i nešto aminokiselina.
Smiju li dijabetičari jesti med?
Često je pitanje smiju li dijabetičari jesti med. Budući da mu je glikemijski indeks umjeren (oko 55), dijebetičarima možemo preporučiti čisti sirovi med bez ikakvih dodatnih sladila ili aditiva i konzervansa, pod uvjetom da im je šećer u krvi pod kontrolom.
Čaj s medom
Med je bogat antioksidansima, posebice fenolima i flavonoidima te se zato može koristiti i kao konzervans.
Flavonoidi imaju i imaju povoljan učinak na krvožilni sustav te se koriste za poboljšanje tonusa žila, otpornost kapilara te zaštitu vida. Prisutni su u mnogim biljkama, a kako je med biljni proizvod, njihov sastav ovisi o biljkama od kojih je proizveden.
Udio korisnih fitokemikalija se značajno smanjuje kada se med procesira i izlaže povišenim temperaturama. Ako se dodaje toploj tekućini, temperatura ne bi smjela biti viša od 45°C jer se u protivnom uništavaju najvrjedniji sastojci meda.
Kada djeca mogu početi konzumirati med?
Med je visokoenergetska namirnica i vrlo je koristan za sportaše i djecu u razvoju. Međutim, budući da može sadržavati spore koje uzrokuju botulizam, ne preporučuje se djeci mlađoj od jedne godine.
Bakterija Clostridium botulinum u prirodnoj je hrani sveprisutna, a med je nesterilizirana hrana prirodnog podrijetla pa se ne može isključiti rizik od niske razine kontaminacije.
U želucu dojenčadi mlađe od jedne godine spore bakterija iz meda mogu preživjeti i teoretski izlučiti toksin. Naime, tako mala djeca još nemaju otporan probavni sustav pa je moguć rast spora, iz kojih se mogu razviti bakterije Clostridium botulinum koje luče toksine – uzročnike smrtonosne bolesti botulizma.
Probavni sustav starije djece i odraslih otporan je na ove spore u koncentracijama koje su prisutne u medu.
Propolis – lijek 21. stoljeća
Propolis se naziva lijekom 21. stoljeća zbog svojih brojnih pozitivnih učinaka koje ima na naš organizam. Radi se o smolastoj tvari koju pčele medarice (Apis mellifera, L.) skupljaju sa biljaka, probavljaju i miješaju s voskom.
Sama riječ propolis je izvedena od grčkih riječi pro – obrana i polis – grad, što označava obranu košnice jer ga pčele koriste za zatvaranje pukotina u košnici i dezinfekciju saća kako bi se zaštitile od bolesti.
Najznačajnije biološki aktivne komponente propolisa su:
- flavonoidi,
- fenolne kiseline,
- esteri,
- aromatski aldehidi
- terpenoidi.
Propolis ima brojne koristi za naš organizam
Poznata je činjenica da se preventivnom uporabom propolisa čuva zdravlje, odnosno „podiže“ imunitet. Istraživanja pokazuju da propolis pojačava imunološke mehanizme za proizvodnju specifičnih i nespecifičnih obrambenih tvari kojima se suprotstavlja uzročniku bolesti i na taj način sprječava njeno napredovanje.
U zimsko vrijeme, pogotovo za vrijeme pandemije, više nego ikad važan je snažan imunosni odgovor. Jačanjem imuniteta smanjujemo vjerojatnost zaraze, a čak ako se i zarazimo, izbjegavamo potencijalne komplikacije i skraćujemo vrijeme oporavka.
Kao jaki antioksidans, propolis neutralizira slobodne radikale, koji su povezani sa starenjem i mnogim degenerativnim bolestima.
Dokazana su njegova antiseptična, antitumorska, antibakterijska, antivirusna, protuupalna, anestetska i antioksidacijska svojstva te je zbog njih njegova uporaba gotovo neograničena.
Kao prirodni antibiotik pokazuje antibakterijsko i protuupalno djelovanje, ali za razliku od sintetskih antibiotika ne uzrokuje pojavu rezistencije bakterija i ne oštećuje našu prirodnu crijevnu floru.
- Pokazuje protuupalna svojstva, smanjujući upalu u cijelom tijelu, može ublažiti simptome kroničnih bolesti, poput reumatoidnog artritisa, astme, psorijaze i upalne bolesti crijeva.
- Njegova antivirusna svojstva pomažu tijelu da se brže riješi i oporavi od virusa.
- Njegova fungicidna svojstva sprečavaju i pomažu tijelu da se izliječi od gljivičnih infekcija poput Candide albicans koja je najčešća vrsta gljivične infekcije.
- Može pomoći tijelu u borbi i oporavku od invazije parazita.
Lokalna primjena propolisa
Osim peroralne primjene, propolis se često primjenjuje i lokalno u dermatologiji jer:
- pomaže pri zacjeljivanju rana,
- sprječava nastanak infekcija i ožiljka,
- potiče regeneraciju tkiva,
- može se preporučiti pri liječenju opeklina, psorijaze, neurodermitisa i ostalih kožnih bolesti.
U farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji često se koristi kao dodatak u proizvodnji raznih vrsta krema i losiona.
Propolis se preventivno koristi i kod:
- akutnih stanja promuklosti,
- parodontoze,
- afti u usnoj šupljini,
- sprječava nastajanje zubnog plaka i karijesa.
Jedna od glavnih prepreka sustavnijoj primjeni propolisa u medicini je neujednačenost kemijskog sastava koja se javlja kao posljedica različitog geografskog i botaničkog porijekla biljaka iz kojih se on proizvodi. Za učinkovitu i sigurnu primjenu važno je izabrati proizvode proizvodi koji sadrže standardizirane ekstrakte propolisa.
Pročitajte još i:
Beta-glukan – čuvar vašeg imuniteta