Postporođajna depresija

Postporođajna depresija

Majčinstvo je jedna od najvažnijih uloga koju će žene doživjeti u životu te ih ispunjava na načine koje vjerojatno nisu mogli ni zamisliti prije no što su rodile dijete. Kada je dijete napokon stiglo, javlja se istovremeno velika radost i euforija, ali i veliki umor. Možda će se netko osjećati neočekivano neugodno, možda čak i malo potišteno. Tjelesne promjene i iskustvo nakon porođaja mogu biti pravi šok, opadanje razine hormona – koji više nisu nužni kako bi održavali trudnoću  – mogu kod žena učiniti emocionalne reakcije nepredvidivima.

Postporođajna tuga i postporođajna depresija

Postporođajna tuga, također nazvana “baby blues” i postporođajna depresija nisu ista stvar. Jedna je uobičajena i kratkoročna, a druga može biti emocionalno oslabljujuća te ostaviti trajne posljedice na majci ili djetetu.

Do 85% majki pati od postporođajne tuge nazvane i “baby blues” čiji simptomi mogu uključivati promjene raspoloženja, razdražljivost, tjeskobu, zbunjenost, česti plač bez vidljivog razloga, probleme sa spavanjem i poremećeni apetit. Simptomi uglavnom nestaju nakon nekoliko dana i bez medicinskog liječenja. Majkama se u ovom periodu može pomoći emocionalnom podrškom, prikladnom pomoći oko novorođenog djeteta i ostalih kućnih poslova.

Ako simptomi tuge i tjeskobe potraju i dulje od dva tjedna nakon poroda, potrebno je posjetiti liječnika jer postoji opasnost da se razvila poslijeporođajna depresija. Simptomi poslijeporođajne depresije mogu se javiti odmah nakon trudnoće, ali i do nekoliko mjeseci nakon poroda. Ovo je daleko ozbiljniji problem od poslijeporođajne tuge i zahvaća otprilike 10-15% majki. Iako nije utvrđena točna etiologija PPD-a, postoje poznati čimbenici rizika za razvoj.

Čimbenici rizika:
  • niska socijalna podrška,
  • subjektivan doživljaj da je porod bio jako bolan,
  • dugotrajan porod (duže od 12 h),
  • prerani porod (prije 36. tjedna) u kombinaciji s bolesti djeteta,
  • rođenje blizanaca ili više djece odjednom,
  • povijest osobne ili obiteljske depresije,
  • stresni životni događaji tijekom trudnoće i neposredno prije poroda,
  • depresija tijekom trudnoće,
  • anksioznost tijekom trudnoće,
  • niski socioekonomski status,
  • neplanirana/neželjena trudnoća.

Najveći rizik od pojave poslijeporođajne depresije postoji kod majki koje su u prošlosti već imale problema s depresijom ili osjećajima tjeskobe, kao i kod onih kod kojih je zabilježena poslijeporođajna depresija u nekoj od prethodnih trudnoća.

Simptomi postporođajne depresije mogu uključivati sljedeće:

• osjećaj bespomoćnosti
• negativne misli
• teškoće u pamćenju i koncentraciji
• pretjerano spavanje ili nesanica (nevezana uz djetetove potrebe)
• tugu
• nisko samopouzdanje
• osjećaj nepostojanja ljubavi prema djetetu ili obitelji
• osjećaj krivnje
• osjećaj preokupiranosti
• poteškoće u spavanju i jelu
• nemogućnost opuštanja
• iscrpljenost
• osjećaj praznine
• socijalnu povučenost
• osjećaj manjka energije
• nisku toleranciju na frustracije
• osjećaj neadekvatnosti u brizi za dijete
• povećanu anksioznost ili panične napadaje
• smanjen libido

Kada potražiti liječničku pomoć?

Moguće je da simptomi poslijeporođajne depresije nestanu i bez liječničke pomoći unutar tri mjeseca nakon poroda. Međutim, ako simptomi poslijeporođajne tuge potraju dulje od dva tjedna ili pak počnu utjecati na normalan svakodnevni život, potrebno je obvezno potražiti liječničku pomoć i to po mogućnosti odmah nakon pojave simptoma.

Ako se ne dijagnosticira i/ili ne liječi, PPD može nepovoljno utjecati na majku i dijete, kao i na odnos majke i djeteta. Za majku, PPD ima štetan učinak na sve društvene i obiteljske odnose, funkcionalni status i sposobnost skrbi o djetetu i samoj sebi, uključujući povećanje rizika da si majka nanese štetu.

Kako bi se što bolje pristupilo liječenju vrlo je važno stvoriti profesionalni empatijski odnos. U tim trenucima važno je da žena dobije podršku najprije od svoje obitelji, a onda i od strane medicinskog osoblja. Također, vrlo je važno da medicinsko osoblje posveti pozornost razvijanju svijesti kod pacijentice o ovom problemu, terapiji, tretmanu i planiranim postupcima.

Postporođajna depresija i liječenje

Jedan od prvih koraka u liječenju poslijeporođajne depresije je uzimanje antidepresiva. Antidepresivima je potrebno 6-8 tjedana da počnu djelovati, pa je važno ne odustati odmah od terapije kada se ne vidi napredak u samom početku. Također, mnoge žene nakon što primijete poboljšanje i počnu se osjećati bolje, „na svoju ruku“ prestanu s terapijom te se depresija vrlo brzo ponovno javi. Takav nagli prestanak uzimanja antidepresiva, osim ponovne pojave bolesti, može dovesti i do apstinencijskog sindroma, stoga je pri prekidu terapije važno konzultirati se s liječnikom.

Ako majka doji, potrebno se posavjetovati s liječnikom o načinu uzimanja i izboru vrste antidepresiva, jer neki antidepresivi preko majčinog mlijeka dospijevaju i do novorođenčeta. Međutim, postoje antidepresivi koji su sigurni za korištenje tijekom dojenja tako da je važno pružiti pacijenticama sve informacije kako dijagnoza depresije ne bi bila razlog prestanka dojenja.

Prema nekim istraživanjima, dokazano je pozitivan učinak dojenja na smanjenje simptoma anksioznosti što je razlog više da se majci pomogne u nastavku dojenja ako ona to želi. U kombinaciji s antidepresivima, preporučuje se i liječenje psihoterapijom. Liječnik može majku uputiti kvalificiranom psihologu ili psihijatru, koji će joj dati emocionalnu podršku kao i pomoć u razumijevanju njenih osjećaja. Kod poslijeporođajne depresije osobito je korisna kognitivna psihoterapija.

Dodaci prehrani u ublažavanju simptoma

Od dodataka prehrani koji mogu biti pomoć su ekstrakt lista matičnjaka (melise), omega 3 masne kiseline, magnezij i triptofan. Važno je napomenuti da su svi ovi dodaci sigurni za primjenu tijekom dojenja.

  • Ekstrakt lista matičnjaka može se uzimati u obliku čaja no bolja je opcija uzimati standardizirane ekstrakte matičnjaka, do 3 puta dnevno ili samo navečer prije spavanja.
  • Istraživanja su pokazala da su omega 3 masne kiseline smanjile pojavnost depresije te su se pokazale korisnima u odgađanju nastupa prvih simptoma depresije, tj. u usporavanju razvoja ovog nezadovoljavajućeg psihičkog stanja.
  • Triptofan je esencijalna aminokiselina u našem tijelu koja služi kao prekursor serotonina, melatonina i nikotinske kiseline. Pomaže smanjivanju simptoma depresije kao što su promjene raspoloženja, poteškoće sa spavanjem i emocionalnom ravnotežom.
  • Magnezij doprinosi normalnoj funkciji živčanog sustava te se preporuča uzimati u dnevnoj dozi od 300 do 400mg, jednom dnevno u popodnevnim/večernjim satima.

Posporođajna depresija je ozbiljan duševni poremećaj, tj. prava bolest koja se mora liječiti. Danas se mnoge majke osjećaju nelagodno govoriti o svojim problemima, no važno je znati ih ohrabriti da potraže stručnu pomoć u čemu važnu ulogu ima i ljekarnik. Dakle, ovo stanje nije znak slabosti, a što više pacijentica zna o depresiji te što više sudjeluje u programu svog liječenja, lakše će se osloboditi ove bolesti. Ipak, treba naglasiti kako izlječenje nikada ne dolazi preko noći, već je potrebno više tjedana da bi se osjećalo bolje.

Pročitajte još i:

Depresija

Trudnoća i najčešće trudničke tegobe

Pelenski osip

Povišena temperatura kod djece

Kućni ljubimci – prednosti zajedničkog suživota

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.